Božićni običaji

S napretkom tehnologija, dostupnošću informacija polako smo se počeli odmicati od tradicionalne proslave Božića, u kojoj je naglasak bio na obitelji, zajedništvu i skromnosti. Upravo je raznolikost običaja proslave Božića u različitim dijelovima Hrvatske bogatstvo i čini veliki dio naše bogate etnografske baštine.
Prema pučkim vjerovanjima početak Adventa je blagdan Sv. Kate, koji je označavao prelazak jeseni u zimu, no službeni početak obilježava blagdan Sv. Andrije. Advent, koji još nazivamo i vrijeme Došašća, traje četiri tjedna, točnije četiri adventske nedjelje koje simboliziraju četiri tisućljeća iščekivanja od stvaranja svijeta do dolaska Isusa.
Jedan od običaja koji se održao i do današnjih dana je sađenje pšenice na blagdan Svete Lucije. Pšenica raste do Božića, kada se ukrašava trakicom u bojama hrvatske trobojnice, a u nekim se krajevima u sredinu stavlja i svijeća. Pšenica je simbol plodnosti i novog života.

Riječ badnjak zapravo označava panj, u Dalmaciji najčešće maslinovo drvo, kojeg bi očevi unosili na ognjište i zapalili, a čijom bi se vatrom zapalile sve svijeće u kući.
Tri velika panja (ili badnjaka) simbolizirala su Sveto Trojstvo. Od kada se način grijanja promijenio, ovaj običaj je sve rjeđi. Na Badnjak se u kuću unosila i slama koja je simbolizirala dolazak Isusa, a djeca bi nakon Mise polnoćke legla na slamu simbolizirajući djetešce Isusa u jaslama. Kuća se kitila cvijećem i plodovima.

Danas imamo moderniju verziju “badnjaka” uvezenu sredinom 19. stoljeća iz Njemačke u obliku božićne jelke. U isto vrijeme su jaslice, najčešće drvene, pronašle svoje mjesto u kućama ispod božićnog drvca. Do tada ih je bilo moguće vidjeti samo u crkvama ili kod bogatijih obitelji.
Betlemaši, djeca koja su po selu nosila jaslice, zaustavljala su se od kuće do kuće i pjevala božićne pjesme, te na poziv ‘glave obitelji’ svojom pjesmom taj božićni duh unosila u kuću.
Na Badnjak se kuća temeljito čistila i pospremala. Budući da je taj dan posni, pripremala se nemrsna hrana, ovisno o dijelu Hrvatske. Najčešće je to bila riba, posebno bakalar koji se danas s priobalja proširio i na ostale krajeve. Također se pripremala hrana koja će biti poslužena sutradan na blagdanskom stolu. Nakon večere kratilo bi se vrijeme raznim narodnim igrama do odlaska na Polnoćku. Prije Polnoćke muškarci bi nahranili stoku.

Za Božić, nakon jutarnje mise, žene su posluživale bogatu svečanu trpezu, za kojom bi se okupila cijela obitelj. Za taj dan čuvao se najbolji komad mesa, koji je predstavljao blagostanje. Poslije ručka bi se odlazilo u koledanje ili čestitarenje prijateljima i rodbini. Pjevale bi se božićne pjesme, a koledare bi se darivalo.
Slavili su se i dani nakon Božića. Na Svetog Stjepana (Štefanje) blagoslivljalo se vino, a slama iz kuće bi se iznosila na voćke, kako bi u sljedećoj godini davale više ploda.Dvanaestodnevnica (dvanaest božićnih dana) završava blagdanom Sveta tri kralja.
Osigurajte si najkvalitetnije sastojke za vaš blagdanski stol u Konzumu ili na Zelenom placu Point Shopping Centra.