Zašto je med “najprirodnija” namirnica

Med ili žuto zlato – kako ga nazivaju zbog njegove nutritivne vrijednosti – smatra se jednom od najstarijih namirnica koja se koristila kao zaslađivač, ali i kao lijek. Zašto je tako dobar?

Med je zapravo slatka, gusta, viskozna tekućina koju stvaraju pčele skupljajući sokove nektara i druge slatke sokove koje nađu na dijelovima biljaka. Smatra se “najprirodnijom” namirnicom jer prikupljene sokove pčele tijekom obrade obogate tvarima iz svojeg tijela. Med sadržava čak oko 180 različitih sastojaka, a glavni sastojak su ugljikohidrati (75%) koji daju medu slatkoću i popriličnu energetsku vrijednost.

Preporučena dnevna doza meda za odrasle je od 60 do 100 grama, a za djecu od 10 do 30 grama. Ne smiju ga konzumirati djeca mlađa od godine dana jer nemaju dovoljno dobro razvijen probavni sustav. Za sve ostale, najbolje ga je konzumirati ujutro zbog čišćenja organizma od štetnih tvari koje su se nakupile tijekom noći. Bilo da ga umiješate u šalicu čaja, direktno konzumirate ili pojedete na šniti kruha, vaš organizam će vam biti zahvalan.

Postoje različite vrste meda ovisno o nektaru – bagremov, kestenov, livadni, lipov, kaduljin, vrijeskov… Ove vrste razlikuju se po boji, sastavu, okusu i mirisu. Važno je znati da je tamniji med bogatiji mineralima od svjetlijeg te da se za različite tegobe preporučuje baš određena vrsta. Jedna žličica meda sadrži samo 64 kalorije te ne sadrži masti i kolesterol. Med je bogat vitaminima A, D, C, E, i K.

Baš iz svih ovih razloga, med bi se trebao nalaziti i u vašoj kuhinji. Zlatno pravilo nalaže da se med nikada ne konzumira metalnom žličicom jer metal narušava strukturu meda te stoga med gubi na nutritivnoj vrijednosti.

Svoju teglicu tekućeg zlata potražite kod provjerenih proizvođača kao što su OPG poduzetnici na Zelenom placu ili u prodavaonici Tvornica Zdrave hrane.

Med se ne kvari, zato nije loše opskrbiti špajzu s nekoliko teglica za cijelu godinu. Ako dođe do procesa kristalizacije (granulacije), ne brinite. To je osobina svakog prirodnog meda. Brzina kristalizacije ovisi o odnosu glukoze i fruktoze, kao i temperaturi na kojoj se med čuva. Temperatura ispod 20°C ubrzava kristalizaciju meda, dok je vlažnost zraka u prostoriji usporava.